Dunjaluk
Iris
A jutros, i zato sam se i sjetio da ispričam ovu priču, na ulaznim vratima je stajao jedan od tipova iz DHLa i uručio mi tanak pravougaoni paket u kojem je bila posljednja ploča Leonard Cohena. Poklon od njene prve plate, kaže u pismu koje je stiglo uz ploču. Sutradan sam, uz dozu debele nostalgije, sa police izvukao knjigu sa krvavom mrljom na naslovnoj strani, strpao je u kovertu i poslao za Njemačku, a u pratećem pismu napisao tek par Leonardovih riječi:
Pročitaj →
Ahmedova Sanja
Postoje odlasci koji čupaju centralni nervni sistem iz čovjekovog tijela onako kako bijesna ruka čupa kablove pokvarenog telefona iz zida. Ovo je jedan od tih odlazaka.
Pročitaj →
DUNJALUK
Zimus, u haremu džamije Gazi Husrev-bega, stajao sam i gledao put Sahat kule. Sve sam brige dunjaluka nosio sa sobom, i sam samcijat na cijelome svijetu, pitao se kuda ću sa sobom dalje. Skupilo mi se, i vlastitih grešaka i nepravde ljudi, i sitnih bolesti i slabosti duše, pa me stislo oko tanka vrata, i nikako da pusti da udahnem dah.
Pročitaj →
KOŠULJA
Devedeset neke, kad smo bili izbjeglice u ulici Reisa Fehima Spahe, i kada se čitav jedan vješto sagrađen svijet pod oštrim naletima vjetrova rata srušio sa koščatih leđa mog oca
Pročitaj →
ENVER
Jednog davnog sarajevskog ljeta odlučio Enver da svojoj kući dovede Branku iz Beograda. Enverova kuća na tu vijest planula gore nego što je gorila u ratnim godinama, a Enver stajao pred svojom odlukom silnije nego što je stajao na bojnoj liniji godinama prije. Digla se na noge i čaršija i mahala, ustala namah i porodica i rodbina, svi da isprave Enverov put i spriječe sramotu da prevali prag.
Pročitaj →
JARAN
Pita me jučer jedan prijatelj iz Hrvatske zašto mi u Sarajevu češće govorimo „jaran“, nego “drug” ili “prijatelj”, i postoji li ikakva razlika u to troje. Ne htjede da prihvati odgovor da se to ne može objasnit’, da je to sarajevska furka i da niko drugi do Sarajlija ne može biti jaran, pa mu ja ispričam za Mikija.
Pročitaj →
VIDANJE DUŠE
Kada je na slučajno odabranoj radio stanici u tri sata ujutro u jednoj njemačkoj provinciji krenula pjesma Vide Pavlović, moj drug Kemo je parkirao golfa na proširenju i počeo da plače k’o tek rođeno dijete. Kada biste pitali bilo kojeg švabu da vam objasni taj fenomen, švabo bi vas gledao sa čuđenjem i iz čiste pristojnosti prećutao ono što u sebi misli: jebo budalu;
Pročitaj →
PORODIČNA VEČERA
U košulji neudobno zakopčanoj do grla, u nekim hlačama na peglu i kaišem kojeg sam jedino na svadbama nosio, nesigurnim se korakom penjem uz stepenice. Cipele se presijavaju i lupkaju u polumraku o betonske stepenike, disanje mi je nemirno a u ruci šuška vrećica sa bombonjerom, sokom i nekom nasumično odabranom belgijskom čokoladom. Nisam skratio bradu, nisam začešljao jednu od onih pederskih frizurica na stranu kako bih se dopao njenoj mami ali jesam se, jebiga, picn’o kao da sam krenuo na svadbu.
Pročitaj →
SAN O HAFIZU
Uspeo se hafiz na munaru Begove džamije i sa nje u suzama zaučio ezan. U crnoj daljini jedino tišina raširila ruke, a grad pred njim stajao usnio i pust.
Pročitaj →