Da su mi dozvolile odredbe vremena

Ja bih te znao voljeti bolje

U gradovima i mjestima

poznatim a stranim.

Put stvrdnute zemlje sklopljena oka

Ja bih znao redati korake kraj tvojih

I redati riječi

I redati pjesme

I redati tiho, jednu za drugom

Goleme godine zajedničkog života.

Da su mi dozvolile odredbe vremena

Ja bih bolje upoznao boje tvog glasa.

Da nije njihove sitne okrutnosti

Svojim bi strunama od hrđave svile

U meni vezala klavirske sonate

A noći bi prolazile i san bi u njima

Gubio smisao i vrijeđao stvarnost.

Da je bilo kakve kosmičke sreće

Godine nas ne bi tako promašile.

Ja bih tebe pronašao na vrijeme

I ti bi mene pronašla u sebi

I za života ne bismo saznali ništa

o tome koliko je hladno upoznati

a nikad ne zavoljeti romantičnost smrti.

Ćutim ništavilo pred našim godinama

I u čast ljubavi i minulih pjesnika

Stvaram te u stih i kradem životu.

Ja bih te znao voljeti bolje

Da su nam podijelili ispravne karte.

Nosio bih te sa sobom kuda god da krenem

U ratove ljudi i ratove protiv

Svega što je tuđe ostalo u meni.

Odjevao bih te, tobom se hranio,

U tvojim bih skutama spavao

i tvojim se zvonima budio

I dana jednog ne bih minuo

A da ne izgovorim molitvu u njedra

Ne poklonim krv,

Ne žrtvujem mladost,

Kraj tebe ne postanem,

Kraj tebe ne skončam.

Mjeseče moj,

Moja a ničija kraljevino,

Da je bolja bila volja mladih godina

Drugačije bi se mrvili

dani ovih starosti.

Fotografija: ahmetkayaozturk