"Kad sam je drugi put video rekao sam: "Eno moje poezije kako prelazi ulicu.""
– Matija Bećković


1962 godine odštampana je prva knjiga Matije Bećkovića. Naziv je dobila po prvoj ljubavnoj poemi koju je Bećković napisao - Vera Pavladoljska. Maestro Arsen Dedić 1966. godine obradio je i komponovao nekoliko strofa ove nježne i tople, ljubavne poeme – zbog čega je često dolazilo do nesporazuma, da je upravo Dedić autor poeme o Veri.

A ko je zapravo bila Vera Pavladoljska? Žena čije ime je izgovoreno jednim od najljepših glasova, uz najljepše note i čije ime se u stihovima veže za mladu, iskrenu ljubav.

Tačno u subotu, 9. decembra 1956. godine, oko pola osam uvečer, na valjevskom korzou, „u Karađorđevoj ulici, između Pošte i Suda“ Matija Bećković upoznao je dvije godine mlađu Veru Pavladoljsku, učenicu petog razreda. Vera Pavladoljska rođena je u rusko-srspkoj porodici. Otac joj je bio Rus – Aleksej, rođen u Pjatigorsku na Kavkazu i pred Oktobarsku revoluciju, kao dječak, stigao je u Srbiju, a majka Kragujevčanka – Jelena Korać. Vera nosi ime očeve majke.

Od tog subotnjeg korzoa, pričalo se da je mladi, stidljivi pjesnik počeo da se ponaša slobodnije, on prati svaki njen korak – ali i ona njegov. Vera je dolazila da ga sluša, pa i da govori na večerima literalne družine u Gimnaziji. Vera Pavladoljska je među prvim pjesmama u kojim se pjesnik direktno obraća djevojci, njenim punim imenom, a sigurno prvi put da se nešto poput toga objavilo u studentskom listu.

U jednom od svojih skoro objavljenih intervjua, Bećković je rekao da je Vera čitala pjesmu, gledala svoje ime i pitala: „Na koga si mislio?“ ali i da, dok je pisao, nije mogao naslutiti šta će se tačno desiti sa pjesmom, koliko će pažnje privući, ni da će upravo Vera biti njegova prva ljubav, prva knjiga, prva tačka u biografiji i majka njegove djece.

Matija i Vera dobili su dvije kćerke, bliznakinje Olju i Ljudmilu, koje su imena dobile po stihovima Majakovskog: "Recite sestrama Ljudmili i Olji." Koliko je poema koju je napisao njihov otac popularna, djevojčice su saznale igrajući se u dvorištu - često bi im prilazili mladići i djevojke sa molbom: „Možete li da nam donesete knjigu Vera Pavladoljska?“ Međutim i Matija i Olja su u svojim intervjuima potvrdili da je ova poema u njihovoj kući bila predmet humora. Gospođa Vera bi se šalila kako to nije ona i da se on samo poslužio njenim pjevljivim imenom.

„Nažalost, da je to zaista ona, prvi put sam shvatila kad je mama umrla. Shvatila sam ko su to dvoje ljudi i kakva je to bila ljubav. Njih dvoje su stvarno morali da se nađu i da provedu četrdeset godina zajedno. To nije kič priča. To je beskrajno obožavanje dvoje ljudi što spolja uopšte ne mora da izgleda tako.“ – rekla je Olja Bećković u jednom od svojih intervjua.

Ona kaže da je upravo to što je Arsen Dedić pjevao ime njene majke, najljepši dio njenog djetinjstva, a dolazak Arsena i Gabi u njihov dom opisuje kao praznik za njih dvije i svu djecu iz kraja. A njegov koncert je prvi na kojem je porodica Bećković bila zajedno.

Jednom prilikom Bećković je pričao o prijateljstvu sa Arsenom Dedićem, pa i obradi ove poeme: “Arsen je bio slavan, za razliku od mene, pa su mnogi mislili da je on napisao. Jednog dana kada se vratila sa posla ispričala mi je da su je kolege pitale: “Kako onaj Crnogorac gleda na to što mu Arsen opjevava ženu?”

“Kao pjesnik rodio sam se u Valjevu prije 40 godina”, rekao je Matija Bećković za „Vreme“ 1999. godine. “Vera Pavladoljska je moja prva poema i moja prva ljubav. I ne znam baš mnogo onih koji su se oženili svojom prvom ljubavlju. Pomiješali su se život i poezija. A poezija je moj život i moja prva i posljednja ljubav.”

Prije samo nekoliko sedmica, Bećković je Muzeju srpske književnosti poklonio rukopis pjesme “Vera Pavladoljska”.

Nakon teške i neizliječive bolesti u Beogradu je preminula pjesnikova prva ljubav. Sahranjena je na Novom groblju 2. marta 1998. U avgustu iduće godine Matija je u Valjevu priredio istinsku poetsku gozbu — govorio je stihove svoje nove poeme "Kad dođeš u bilo koji grad":

Kad dođeš u bilo koji grad
A u bilo koji grad
se dolazi vrlo kasno
Kad dođeš vrlo kasno
u bilo koji grad
Ako taj grad
slučajno bude Valjevo
Gde sam i ja došao
Doći ćeš putem
kojim si morao doći
Koji pre tebe nije postojao
Nego se s tobom rodio
Da ideš svojim putem
I sretneš onu
koju moraš sresti
Na putu kojim moraš ići
Koja je bila tvoj život
I pre nego što si je sreo
I znaš da postoji
I ona i grad
u koji si došao.

Autor: Nevena Divčić

Fotografije: xxzmagazin, opanak.rs